Autor: Urednik

Obveza uspostave samostalne ustrojstvene jedinice medicinske fizike u kliničkim bolničkim centrima propisana je člankom 23. stavkom 1. Pravilnika o uvjetima i mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja za obavljanje djelatnosti s električnim uređajima koji proizvode ionizirajuće zračenje (NN 41/13) te člankom 25. stavkom 1. Pravilnika o uvjetima i mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja za obavljanje djelatnosti s radioaktivnim izvorima (NN 41/13).

Direktiva Vijeća br. 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja (SL L 159, 29. 6. 1996.) i Direktiva Vijeća 97/43/Euratom od 30. lipnja 1997. o zaštiti zdravlja pojedinaca od opasnosti od ionizirajućeg zračenja u vezi s medicinskim izlaganjem i o stavljanju izvan snage Direktive 84/466/Euratom (SL L 180, 9. 7. 1997.) s kojima su navedeni pravilnici usklađeni ne nalažu državama članicama Europske unije uspostavu samostalnih ustrojstvenih jedinica medicinske fizike. Navedene direktive, a tako i Direktiva Vijeća 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, i o stavljanju izvan snage direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom, 97/43/Euratom i 2003/122/Euratom (SL L 13, 17. 1. 2014.) nalažu državama članicama poštivanje načela optimizacije u medicini i dentalnoj medicini i u smislu odabira opreme, konzistentnog dobivanja odgovarajućih dijagnostičkih informacija ili ishoda radioterapijskih postupaka, praktičnih aspekata medicinskih postupaka koji uključuju uporabu izvora ionizirajućeg zračenja, osiguranja kvalitete te procjene i evaluacije doza pacijenata, a uzimajući u obzir gospodarske i socijalne čimbenike. Isto tako, navedena direktiva nalaže državama članicama da medicinski fizičari moraju sudjelovati u procesima optimizacije i ostavlja državama članicama da propišu na koji način. Nadalje, ista direktiva nalaže državama članicama da moraju osigurati da je medicinski fizičar uključen u provedbu pregleda i postupaka u medicini uporabom izvora ionizirajućeg zračenja, sukladno riziku vezanim uz pojedinu vrstu pregleda ili postupka.

Imajući navedene odredbe u vidu i obzirom:

  • da je u Republici Hrvatskoj svijest radnika u zdravstvu o potrebi zaštite pacijenta, kao i o potrebi provođenja provjere kvalitete izvora ionizirajućeg zračenja koji se koriste u medicini i dentalnoj medicini te znanje o dozimetriji, odnosno dozama pacijenta na vrlo niskoj razini,
  • da u vrijeme donošenja navedenih pravilnika niti jedna zdravstvena ustanova koja koristi izvore ionizirajućeg zračenja nije uspostavila cjeloviti program osiguranja kvalitete (a bile su u obvezi od 2000. godine) te da se propisana provjera kvalitete provodila samo u jednoj zdravstvenoj ustanovi (u KBC Rijeka),
  • da je u vrijeme donošenja navedenih pravilnika samo u jednoj zdravstvenoj ustanovi (KBC Rijeka) u dijagnostičkoj i intervencijskoj radiologiji medicinski fizičar bio uključen za savjetovanje o optimizaciji, uključujući dozimetriju pacijenta i osiguranje kvalitete, uključujući provjeru kvalitete te savjetovanje o drugim aspektima zaštite od ionizirajućeg zračenja, a vezano uz ozračenje pacijenta,
  • na veliki broj pacijenata i broj pregleda, odnosno broj postupaka koje klinički bolnički centri provode uporabom izvora ionizirajućeg zračenja u svrhu dijagnostike, intervencijskih postupaka i terapije,
  • da medicinska fizika u Republici Hrvatskoj nije prepoznata kao struka te da ne postoji formalna edukacija medicinskih fizičara u vidu programa specijalizacije iz medicinske fizike  (postoji samo u vidu poslijediplomskog studija iz medicinske fizike koji nije obvezan za medicinske fizičare koji rade u zdravstvu) pa njihova edukacija ovisi o njima samima što može dovesti do ozbiljnih i neželjenih posljedica po pacijente te se stoga povezivanjem medicinskih fizičara u jednu ustrojstvenu jedinicu osigurava učinkovito korištenje radnog vremena i raspodjela kliničkih aktivnosti medicinskih fizičara te barem minimum stručne komunikacije obzirom da su na sva tri uobičajena radilišta u zdravstvu (radiologija, nuklearna medicina i radioterapija) zaposleni ponajviše na srodnim uređajima i problematici,
  • da se povezivanjem medicinskih fizičara u jednu ustrojstvenu jedinicu osigurava optimalna nabavka i korištenje opreme koja vrlo često može biti korištena na sva tri radilišta (nerijetko se ista oprema koristi samo u jednoj ustrojstvenoj jedinici (klinici, zavodu,...), dok ista ta oprema u drugim ustrojstvenim jedinicama nedostaje premda se radi o istoj zdravstvenoj ustanovi),

Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost je, kao tijelo državne uprave nadležno za zaštitu od ionizirajućeg zračenja, donio odluku da klinički bolnički centri moraju uspostaviti samostalne ustrojstvene jedinice medicinske fizike. Odluka je donesena upravo s ciljem da klinički bolnički centri prilikom provedbe dijagnostičkih i intervencijskih postupaka te terapijskih postupaka pružaju što kvalitetniju i po pacijenta što sigurniju uslugu zdravstvene skrbi.

Kao dodatni motiv za propisivanje ove obveze, Državnom zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnost bili su primjeri mnogih zdravstvenih ustanova u Europi i na drugim kontinentima u kojima su uspostavljene samostalne ustrojstvene jedinice medicinske fizike, neovisno o tome je li obveza uspostave istih propisana ili ne i koje predstavljaju primjer dobre prakse. Navodimo samo neke:

Nadalje, pri donošenju odluke o obvezi uspostave samostalnih ustrojstvenih jedinica medicinske fizike, kao i o najmanjem broju medicinskih fizičara koje te ustrojstvene jedinice moraju zapošljavati, a imajući u vidu broj i vrstu izvora ionizirajućeg zračenja koji se hrvatskim kliničkim bolničkim centrima koriste te trenutno stanje u hrvatskom zdravstvu, Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost vodio se nizom preporuka od kojih navodimo neke:

Najnovije preporuke Europske komisije Radiation Protection No 174 European guidlines on medical physics expert – Annex 2: Medical Physics Expert Staffing Levels in Europe (2014.) daju broj potrebnih medicinskih fizičara u zdravstvenim ustanovama na osnovu broja i tipa opreme koja se koristi, broja pacijenata, složenosti postupaka, uključenosti medicinskih fizičara u edukaciju, administraciju i istraživanja te niza drugih parametara. Prema ovim preporukama, procijenjeno je da je za funkcioniranje radioterapijskog odjela u Republici Hrvatskoj potrebno najmanje 4 medicinska fizičara, a za odjele nuklearne medicine i radiologije po jedan. Ove procjene su rađene vrlo konzervativno, odnosno uzimani su podaci (o opremi, broju pacijenata i tehnikama koje se koriste) koji kao rezultat daju najmanji mogući broj potrebnih medicinskih fizičara. To znači da je za neke kliničke bolničke centre u Republici Hrvatskoj propisanih 5 medicinskih fizičara značajno manji broj od potrebnog.

Slijedom navedenog, Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost stava je da se uspostavom ovih ustrojstvenih jedinica štiti interes bolesnika, dodatno štite izloženi radnici uključeni u provedbu dijagnostičkih, intervencijskih i terapijskih postupaka te da se ostvaruje optimalna organizacija i minimalna administracija uz moguće ukupne manje troškove poslovanja kliničkog bolničkog centra.

Popis obavijesti
e-Savjetovanja

Informacije o savjetovanjima s javnošću koja provodi DZRNS možete pronaći OVDJE.

Državnom portalu za e-savjetovanja možete pristupiti klikom na link:


EU - projekti

Obavijesti IAEA
INIS

Središnji državni portal

e-Učenje

SPUNN

Radioaktivni otpad

Kontakt

Frankopanska 11
10000 Zagreb

telefon: (+385 1) 4881-770
telefaks: (+385 1) 4881-780

e-mail: dzrns


Datoteke i linkovi
© 2012-2013 Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost, Sva prava pridržana
Uvjeti korištenja | Politika privatnosti